Pojava hrđaste grinje Aculus na voćkama

Visoke temperature i suho vrijeme pogoduje razvoju grinja, a kako razvijaju puno generacija mogu se toliko namnožiti da dovedu do sušenja i otpadanja listova.

Naseljava mlađe lišće na vrhovima mladica.

Simptomi

Na listovima se uočava brončano-hrđasta boja (smeđe-narančaste mrlje), a listovi se krenu uvijati prema unutrašnjosti. Smanjuje se fotosinteza pa biljka krene zaostajati u rastu, plodovi ostaju sitni i neugledni, a lišće otpada prije završetka vegetacije. Ovo je izuzetno opasno za jednogodišnje sadnice jer otpadanje lišća može dovesti do njihova sušenja. Vrlo često se dogodi da biljka ponovno počne tjerati mlado lišće, a samim time postaje osjetljiva na niske zimske temperature.

Biologija

Hrđasta grinja ima veći broj generacija godišnje. Prezimi odrasla ženka unutar ovojnica pupa. U vrijeme nalijevanja i bubrenja pupova grinje postaju aktivne. Ženka odloži 20 do 50 jaja na list, a vrlo često se mogu pronaći na čašici ploda. Razvojni ciklus jedne generacije traje svega 10 dana. Ljeti ženke odlažu i do 100 jaja na listove. Tijekom kolovoza javljaju se ženke koje idu na prezimljenje.

Suzbijanje

U zaštitu se kreće kada se primijete prve točkice na gornjoj strani lišća.

Kemijska zaštita provodi se akaricidima, a izuzetno je važno voditi računa o karenci. Primjena preprata dozvoljena je do 14 dana pred berbu. Najčešće se primjenjuju sredstva na bazi aktivne tvari abamektin (Vertimec 018 Ec, Kraft 18 ), spriodiklorfen (Envidor SC 240). Preporučuje se dodatak okvašivača.

Osim kemijskim putem ova grinja može se kontrolirati i prirodnim neprijateljima. Ključni faktor su predatorske stjenice iz porodice Orius sp., a diljem regije vrlo su značajne predatorske grinje iz porodice Amblyseulus i Typhlodromus.