U prirodi se nalaze na gotovo svim kontinentima osim Afrike i Južne Amerike. Jugozapadna Kina i Nova Gvineja imaju najviše vrsta. Rod rododendrona uključuje zimzelene, poluzimzelene i listopadne vrste u širokom rasponu od patuljastih grmova do stabala visokih do 30 metara. U našim krajevima najčešće se uzgajaju grmovi od 0,5 do 2 metra visine.
Neki se varijeteti rododendrona uvriježeno odnose na azaleje, ali nema jednostavnog načina kojim je uvijek moguće razlikovati azaleju od rododendrona. Azaleje su često nježnije i imaju manje listove, ali ne uvijek - postoje 3 metra visoke azaleje i rododendroni koji se gotovo privijaju uz tlo. U literaturi često nalazimo podatke da se rododendroni i azaleje razlikuju prema tome jesu li listopadni ili preko zime zadržavaju svoje lišće. Botanički pripadaju istom rodu, rodu Rhododendron (syn. Azalea). Mnoge azaleje zimi gube listove, ali mnoge od najljepših, vazdazelene su poput rododendrona.
Mjesto sadnje
Rododendronima je potrebno kiselo (pH 5 - 6) humusno, vlažno, ali prozračno tlo. Prilikom sadnje potrebno je iskopati veliku rupu, dva puta dublju od korijena biljke i što je moguće širu (jer korijen rododendrona raste u širinu), ispuniti je supstratom za sadnju rododendrona (pola humusa kore drveta i pola treseta), a dobro se pokazalo i dodavanje piljevine u supstrat.
Njega
Zalijevati je najbolje kišnicom, jer ona ne sadrži kalcij i time ne mijenja pH tla. Položaj treba biti sjenovit bez direktnog sunca, makar ima vrsta koje su otporne na sunce. Ukoliko ga želite posaditi na mjesto gdje ima puno sunca, posadite uz njega neku veću biljku koja će ga malo zasjeniti. Možete i odabrati sortu koja bolje podnosi sunce. Zbog plitkog korijenja poželjno je prekrivanje malčem od lišća, kore ili borovih iglica kako bi se spriječilo isušivanje tla, te se ne bi smjela vršiti ikakvu kultivacija u zoni korijena. Većinu rododendrona ne treba orezivati, ali ukoliko orezujete najbolje je to učiniti odmah nakon cvatnje jer rododendroni stvaraju nove pupove za sljedeću sezonu ubrzo nakon cvatnje.
Nakon što ocvate, ocvale stabljike treba ukloniti, što će biljku osloboditi dodatnog iscrpljivanja pri stvaranju sjemena. Oko biljke možete rasporediti sloj od desetak centimetara kore bora ili lišća, što će zaštititi tlo od brzog isušivanja, a zimi će biti zaštita od smrzavanja.
Vrste i sorte
Skupina vazdazelenih poznate su kao japanske azajele. Niskog su rasta. Odrasli primjerci dosežu oko 60 - 120 cm i nose ovalne listove duge oko 4 cm. Od travnja do svibnja pojavljuju se zvonoliki cvjetovi, bojama prekrivajuću razgranate grane.
Najpoznatije vrste su:
Addy Wery
Blaauw`s Pink
Blue Danube
Hatsugiri
Hino-mayo
John Cairns
Autor članka: Diana Marjanović, mag.ing.agr.
Diana je osnivačica poljoprivrednog portala agronomija.info. Završila je diplomski studij fitomedicine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu.