Magnolija
Magnolija
D. Marjanović, mag.ing.agr.

Proljetna kraljica, Magnolija

Mnogi će se složiti da je magnolija najljepši cvatući grm. Iako po svom okruženju pripada na svježe šumske terene, svoje mjesto zauzela je u parkovima, ali i malim privatnim vrtovima.

Magnolija je listopadna ili zimzelena biljka koja broji čak 75 vrsta. Potječe iz Sjeverne Amerike i Istočne Azije. Poznata je po svojim velikim bijelim ili ružičastim cvjetovima ugodnog mirisa. Zbog svojeg rasta prikladna je za velike i male vrtove koji dobro čuvaju vlagu, a najpogodniji su joj oni tereni koji imaju veće količine humusa te su blago kisele reakcije. Magnolija također uspijeva i na vapnenastim tlima, ali biljke tada imaju slabije obojano lišće. Za dobar razvoj magnolija traži puno sunca, a uspijeva i u blagoj sjeni. Treba je zaštiti od sjevernih i istočnih vjetrova. Magnolija cvate već krajem ožujka, a bogati cvat nastavlja se i u travnju kad su još velike mogućnosti od pojave mrazeva. S obzirom da je cvijet osjetljiv na mraz, u hladnijim područjima potrebno ju je posaditi na neko zaštićenije mjesto, najbolje pored kućnog zida.

Uzgoj

Magnolija nije zahtjevna što se tiče prostora, a zbog predivnih cvjetova doći će do izražaja gdje god je posadili. Preporučuje se saditi ih na proljeće i to plitko jer imaju plitak korijen pa se zakorjenjuju u površinskom sloju tla. Zbog korijenja koje se nalazi vrlo plitko, usred vrlo jakih zima potrebno je pokrivati tlo iznad korijenja slojem malča sastavljenog od gnojiva i listovače. Kod sadnje moramo osigurati vrlo rahlo tlo kako bi njezino krhko i lomljivo korijenje moglo nesmetano rasti u okolno tlo. Jednom kada se odredi mjesto sadnje nije ju poželjno micati jer joj selidba baš i ne odgovara pa je velika šansa da se više ne primi. Neke vrste narastu i do 7 metara s toga im treba osigurati dovoljno prostora. Potrebno im je oko 3 godine da se "smjeste" i počnu redovno cvasti.

Za razliku od zimzelenih magnolija, listopadne su otporije na zimu, a mogu podnijeti kratkotrajne temperature -15 do -20 °C.

Orezivanje nije potrebno i najbolje ga je preskočiti jer se nakon rezidbe magnolije teško razrastu. Odstraniti je potrebno samo osušene i kržljave grane i to nakon cvatnje.

Zalijevanje se mora redovito obavljati, ali se ne preporučuje okopavanje oko biljaka zbog plitkog korijena.

Razmožava se najčešće položenicama tako da se na proljeće prošlogodišnji izboji saviju i pod zemljom pričvrste. Razmnožavanje je moguće i u kolovozu sa reznicama te uzgojem iz sjemena koje se sije u klijalište na jesen. Ako se uzgaja iz sjemena potrebno joj je 8-10 godina da bi procvala.

Magnolija se budi krajem zime te svojim malim dlakavim cvjetnim pupoljcima najavljuje dolazak proljeća.

Vrste magnolija

Omiljena trojka Magnolia stellata, Magnolia soulangiana i Magnolia grandiflora najčešće su vrste u našim krajevima. Neke druge vrste koje su manje uobičajene također treba uzeti u obzir.

Magnolia stellata

Magnolia soulangiana

Magnolia grandiflora

Tamo gdje je prostor ograničen treba odabrati Magnolia stellata koja naraste 1,2 - 1,5 m i svakog travnja prekrivena je mirisnim zvjezdolikim bijelim cvjetovima.

Magnolia grandiflora je krupnocvjetna magnolija sa cvjetovima veličine do 30 cm. Cvate u lipnju i srpnju, ali ne podnosi niske temperature s toga se ne uzgaja u kontinentalnim dijelovima Hrvatske.

Magnolia soulangiana dosegne visinu 6 - 7 metara, cvate u travnju. Kod nas je ovo najomiljenija vrsta.

U skupini velikih grmova koji cvatu u lipnju bijelim cvjetovima potražite Magnolia sinensis i Magnolia wilsonii.

D. Marjanović, mag.ing.agr.

Autor članka: Diana Marjanović, mag.ing.agr.

Diana je osnivačica poljoprivrednog portala agronomija.info. Završila je diplomski studij fitomedicine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu.