Mnogi će se složiti da je magnolija najljepši cvatući grm. Iako po svom okruženju pripada na svježe šumske terene, svoje mjesto zauzela je u parkovima, ali i malim privatnim vrtovima.
Magnolija je listopadna ili zimzelena biljka koja broji čak 75 vrsta. Potječe iz Sjeverne Amerike i Istočne Azije. Poznata je po svojim velikim bijelim ili ružičastim cvjetovima ugodnog mirisa. Zbog svojeg rasta prikladna je za velike i male vrtove koji dobro čuvaju vlagu, a najpogodniji su joj oni tereni koji imaju veće količine humusa te su blago kisele reakcije. Magnolija također uspijeva i na vapnenastim tlima, ali biljke tada imaju slabije obojano lišće. Za dobar razvoj magnolija traži puno sunca, a uspijeva i u blagoj sjeni. Treba je zaštiti od sjevernih i istočnih vjetrova. Magnolija cvate već krajem ožujka, a bogati cvat nastavlja se i u travnju kad su još velike mogućnosti od pojave mrazeva. S obzirom da je cvijet osjetljiv na mraz, u hladnijim područjima potrebno ju je posaditi na neko zaštićenije mjesto, najbolje pored kućnog zida.
Uzgoj
Magnolija nije zahtjevna što se tiče prostora, a zbog predivnih cvjetova doći će do izražaja gdje god je posadili. Preporučuje se saditi ih na proljeće i to plitko jer imaju plitak korijen pa se zakorjenjuju u površinskom sloju tla. Zbog korijenja koje se nalazi vrlo plitko, usred vrlo jakih zima potrebno je pokrivati tlo iznad korijenja slojem malča sastavljenog od gnojiva i listovače. Kod sadnje moramo osigurati vrlo rahlo tlo kako bi njezino krhko i lomljivo korijenje moglo nesmetano rasti u okolno tlo. Jednom kada se odredi mjesto sadnje nije ju poželjno micati jer joj selidba baš i ne odgovara pa je velika šansa da se više ne primi. Neke vrste narastu i do 7 metara s toga im treba osigurati dovoljno prostora. Potrebno im je oko 3 godine da se "smjeste" i počnu redovno cvasti.
Za razliku od zimzelenih magnolija, listopadne su otporije na zimu, a mogu podnijeti kratkotrajne temperature -15 do -20 °C.
Orezivanje nije potrebno i najbolje ga je preskočiti jer se nakon rezidbe magnolije teško razrastu. Odstraniti je potrebno samo osušene i kržljave grane i to nakon cvatnje.
Zalijevanje se mora redovito obavljati, ali se ne preporučuje okopavanje oko biljaka zbog plitkog korijena.
Razmožava se najčešće položenicama tako da se na proljeće prošlogodišnji izboji saviju i pod zemljom pričvrste. Razmnožavanje je moguće i u kolovozu sa reznicama te uzgojem iz sjemena koje se sije u klijalište na jesen. Ako se uzgaja iz sjemena potrebno joj je 8-10 godina da bi procvala.
Magnolija se budi krajem zime te svojim malim dlakavim cvjetnim pupoljcima najavljuje dolazak proljeća.
Vrste magnolija
Omiljena trojka Magnolia stellata, Magnolia soulangiana i Magnolia grandiflora najčešće su vrste u našim krajevima. Neke druge vrste koje su manje uobičajene također treba uzeti u obzir.
Tamo gdje je prostor ograničen treba odabrati Magnolia stellata koja naraste 1,2 - 1,5 m i svakog travnja prekrivena je mirisnim zvjezdolikim bijelim cvjetovima.
Magnolia grandiflora je krupnocvjetna magnolija sa cvjetovima veličine do 30 cm. Cvate u lipnju i srpnju, ali ne podnosi niske temperature s toga se ne uzgaja u kontinentalnim dijelovima Hrvatske.
Magnolia soulangiana dosegne visinu 6 - 7 metara, cvate u travnju. Kod nas je ovo najomiljenija vrsta.
U skupini velikih grmova koji cvatu u lipnju bijelim cvjetovima potražite Magnolia sinensis i Magnolia wilsonii.
Autor članka: Diana Marjanović, mag.ing.agr.
Diana je osnivačica poljoprivrednog portala agronomija.info. Završila je diplomski studij fitomedicine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu.