Vađenje šećerne repe
Šećerna repa znatno je isplativija kultura od ostalih ratarskih kultura. U 2016. i 2017. godini došlo je do povećanja površina pod uzgojem za čak 30%.
Šećerna repa jedna je od najvažnijih industrijskih biljka u Hrvatskoj. Plod šećerne repe sadrži velike količine šećera (disaharid saharoza) koji je bogat izvor kalorija i lako je probavljiv.
Osim za proizvodnju šećera, šećerna repa uzgaja se i za repine rezance, melasu i saturacijski mulj koji su vrlo važni sporedni proizvodi šećerne repe.
S obzirom na to da šećerna repa traži intenzivnu obradu tla, dobru gnojidbu i njegu, ostavlja tlo u jako dobrom stanju i čisto od korova. Iz tog razloga šećerna repa je cijenjeni predusjev za većinu ratarskih kultura, a osobito strne žitarice.
Šećerna repa može se uzgajati i kao krmna biljka jer po svojim škrobnim vrijednostima premašuje sadržaj stočne repe, a zbog većeg sadržaja suhe tvari i manje vode lakše se čuva.
Vađenje šećerne repe
Vađenje šećerne repe započinje kada korijen sadrži optimalnu količinu šećera, a to je najčešće 15-17%.
Vrijeme početka vađenja procjenjuju stručnjaci. Ispitivanje sadržaja suhe tvari vrši se pomoću refraktometra. Pomoću malog svrdla izvuče se čep iz korijena šećerne repe i stavi se u kliješta tako da dobijemo par kapi soka kojeg stavimo stavimo u refraktometar. Granica između tamnog i svjetlog dijela objektiva označava postotak suhe tvari.
Digestija predstavlja postotak šećera u soku šećerne repe.
Vađenje se može obaviti ručno vilama, plugom, linijama za vađenje i kombajnima.
Šećerna repa vadi se kada je u tehnološkoj zrelosti, a to je u periodu od sredine rujna pa do sredine studenoga. U našim uvjetima vađenju se najčešće pristupa oko sredine listopada. Tada je odnos korijena i lista 1:0,5-0,8.
Produženje vegetacije šećerne repe ne dovodi do povećanja šećera, već naprotiv dolazi do pada digestije i iskorištenja šećera.
Razlozi za ranije vađenje šećerne repe (početak rujna):
- Ograničeni i nedovoljno veliki preradbeni kapacitet šećerane,
- Želja proizvođača da što ranije izvade repu kako bi posijali ozime usjeve ili prije nastupa loših vremenskih uvjeta,
- Ograničeni skladišni kapaciteti zbog teško pristupačnih njiva.
Tehnološki gledano, vađenju nikako ne bi trebalo pristupiti prije listopada.
Bez obzira na sve dileme oko vremena vađenja, šećerana je ta koja određuje početak vađenja, a pri tome uzima u obzir sljedeće:
- Planiranu količinu sirovine,
- Maksimalni kapacitet dnevne prerade,
- Rokove za vađenje,
- Analizu sirovine,
- Stanje usjeva,
- Kapacitet prostora za skladištenje
- Kulturu koja dolazi iza vađenja šećerne repe.
Nakon vađenja, korijen je potrebno odmah transportirati u šećeranu na preradu jer svako zadržavanje dovodi do gubitaka. Ukoliko se izvađena šećerna repa ne može odmah transportirati potrebno ju je slagati na depoe u prizme da bi se gubitci smanjili. Odsijecanjem glave korijena, korijen i dalje diše, a odvija se proces sagorijevanja saharoze zbog prisutnosti kisika u zraku.
Pravilno odsijecanje korijena vrlo je važno jer ako se korijen odsiječe previsoko ili kada nije odsječen povećava se trošak transporta, a zbog zelenih dijelova teže se skladišti. Ukoliko glavu odsječemo prenisko dolazi do znatnih gubitaka (1cm niže odsječena glava donosi gubitak od 7-10%, a 2 cm niže, gutak od 15-20%). 5-6 dana nakon vađenja korijen nastavlja sa intenzivnim disanjem i proživljava "fiziološki šok" zbog odsijecanja glave te stvara zaštitnu epodermu na novo stvorenoj površini korijena. Ako je šećerna repa izvađena prerano ovi procesi su još intenzivniji. Dolazi i do naglog isparavanja vode iz korijena pa nakon nekog vremena korijen uvene. Ukoliko se korijen ne vozi odmah u tvornicu, repa se može slagati u hrpe sa bazom 2-2,5 metara u visinu i 1,5 m u dužinu, a mjesto slaganja može se posipati vapnenim prahom (20 kg/100 m2). U slučaju jako hladnog vremena preporuča se bočne strane prekriti slojem tla (15ak cm), a za zaštitu od mrazamože se gornji sloj prekriti kukuruzovinom.
Gubici kod vađenja šećerne repe
Smanjeni prinos šećerne repe nastaje iz tri razloga:
-
Zbog vanjskih uvjeta vađenja kao što je zakorovljenost usjeva, nekvalitetna obrada tla, rijedak i neujednačn sklop usjeva te zbog loših vremenskih uvjeta.
-
Zbog lošeg stroja za vađenje (zastarjeli, nekvalitetno pripremljeni za rad, neodgovarajući tip vadilica)
-
Zbog loše organizacije rada - nespretni rukovoditelji strojem za vađenje šećerne repe, nedovoljno vremena.
Zbog ovih razloga gubitci mogu biti veći od 30%.
Autor članka: Diana Marjanović, mag.ing.agr.
Diana je osnivačica poljoprivrednog portala agronomija.info. Završila je diplomski studij fitomedicine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu.